Poetski kutak

90784804_3200109039999213_5672869933579501568_o

Pjesma urezana na nadgrobnoj ploči Nenada Radulovića - Neše iz "Poslednje igre leptira"

Svako od nas neku
svoju priču ima,
što u tami tišti
a puteve bira.

Samo kad je hladno,
kad umori zima,
slutimo je, tužni ,
na krilu leptira.

Svako od nas plaća
dah svoje tišine
što kroz kožu diše
u vatri nemira.

Samo kad je mokro,
i kad duga sine
svako na svom dlanu
budi svog leptira."

Ako

Radjard Kipling (1895.godina), preveo: Ivo Andrić

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe
Gube i osuđuju te;
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;
Ako možeš da čekaš a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji;
I da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre;

Ako možeš da sanjaš a da tvoji snovi ne vladaju tobom ,
Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu (sebi) cilj
Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi ili Porazu
I da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;
Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao
Izopačenu od podlaca u zamku za budale,
Ako možeš da gledaš tvoje životno delo srušeno u prah,
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;

Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš, i ponovo počneš da stičeš
I nikad, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak;
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
Da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali
I da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više
Do volje koja im govori: Istraj!

Ako možeš da se pomešaš sa gomilom a da sačuvaš svoju čast;
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;
Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvredi;
Ako svi ljudi računaju na tebe ali ne preterano;
Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta
Sa šezdeset skupocenih sekunda,
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ćeš biti veliki Čovek, sine moj.

image
FB_IMG_1585439151175

Blago tebi

Aleksa Šantić

Blago tebi, ako na svijetu
Nađeš srce, u kom vjera sjaji,
U kome se čista ljubav taji
Kao miris u rosnom cvijetu.
Ljepšeg dara od tog' dara nema, -
U toj sreći tek bi sreća bila;
Čisto srce nebeska su krila,
Što ih Gospod s blagoslovom sprema.
Blago tebi, ako vjerno bije
Na tvom srcu jedno srce drugo:
Skrsti ruke i moli se dugo
Onoj Misli, što nad tobom bdije!

Do viđenja

Sergej Jesenjin

Do viđenja, druže, do viđenja.
Čuvaju te, mili, moje grudi.
Rastanak je znak predodređenja,
Susret nam se u daljini nudi.

Do viđenja, bez stiska, bez glasa,
Ne tuguj mi spuštenih obrva.
Nije novo mrijeti prije svoga časa,
Al’ ni život nije novost prva.

FB_IMG_1585440124364
FB_IMG_1585440191719

Zbog svega što smo najlepše hteli

Mika Antić

Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš.
Ma bili svetovi crni, il beli,
ma bili putevi hladni, il vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.
Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vetra i mraka,
uspavana i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.
Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.
Da sa mnom ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronadješ sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.
Il crkneš, ako crći treba
zbog svega što smo najlepše hteli.

Svuda sam te tražila

Vesna Krmpotić

Svuda sam te tražila.
Osim u svom srcu.
Sve sam bila
Osim Tebe.
Potonule lađe su me vozile,
Zmajske su me spilje zatvarale,
Mutne su me vode ispijale.
Mislila sam, to je cijena za Tebe.
Nisam znala da se Ti poklanjaš onome
Tko zna da ne može platiti.
Svuda sam te tražila,
A ti si već bio nađen.
Sanjala sam da Te osvojim
Svojim stradanjem,
Da Te zaslužim dugim hodočašćem:
Nisam te htjela bez plaće i truda.
Nisam znala da se ti poklanjaš onome
Tko zna da nema takvog stradanja
Kojim će te zaslužiti.
FB_IMG_1585440501280
FB_IMG_1585440559400

Duet

Đorđe Balašević

Stari moj
Premalo smo se družili
Al' smo se, ono, kužili,
i istom caru verno služili.
I eto, zimski dan
k'o stvoren za tugovati.
Al' ne dam da me do’vati,
danas nikako…
Danas bolje ne...
Mi, pesnici, imamo svoje trikove,
tuga je tu za stihove
a radost je za voljene.

Stari moj,
sve smo se ređe sretali,
k'o ‘tice smo preletali
bogaze gde su drugi skretali.
Al' tako ponekad
sa mesta se ne pomakneš
a opet svima odmakneš.
Nekad ostati znači trajati.
Mi, pesnici, i nismo neke delije,
al’ katkad je najsmelije
na svome mestu stajati.
Ovaj duet zapevaću sam
Ne ide to, znam…
Al’ šta bude...
Za sanjare… Male blesane
Noći besane…
Za zaljubljene lude...
Harmonija par… I zera vibrata
Nasleđena stvar od starijeg brata.
S pola daha… Kap sevdaha… Sve na svom.
Kroz ponoć i muk…
I pazarnom vrevom...
Mine dobri duh svojim Sarajevom
kao refren kog zviždukaš Čaršijom...
Stari moj…
Gluvi nas dani napali.
I tu gde rima zafali,
još samo sveća da se zapali.
Zimski dan…
Severac tuli flautu.
I sve je u fejd autu.
Nit bih pevao, niti bih ćutao...
Kao kameo…
K’o silueta s broševa...
Dečak s gitarom s Koševa
u pesme je odlutao...
Ovaj duet zapevaću sam.
Ne ide to, znam…
Al’ šta bude...
Za sanjare… Male blesane
Noći besane…
Za zaljubljene lude...
Harmonija par…
I zera vibrata...
Nasleđena stvar od starijeg brata.
S pola daha… Kap sevdaha… Sve na svom.
Kroz ponoć i muk…
I pazarnom vrevom...
Mine dobri duh svojim Sarajevom
kao refren kog zviždukaš Čaršijom...

Protopoema

Ž.Saramago

Iz zamršenog klupka sećanja, iz tame slepih čvorova, izvlačim jednu slobodnu nit.
Lagano je oslobađam, iz straha da je ne pokidam.
Duga je to nit, zelena i plava, miriše na glib, i gipka je kao živo blato.
To je reka.
Teče mi kroz prste, sada već vlažne.
Sva njena voda mi protiče kroz raširene dlanove, i najednom više ne znam da li se te vode rađaju iz mene ili k meni teku.
Nastavljam da izvlačim, ali ne više samo sećanje, nego i svoje telo iz reke.
Po mojoj puti plivaju barke, a ja sam i barke i nebo koje ih prekriva, i visoke topole lagano klize po skliskoj površini mojih očiju.
Kroz moje vene plivaju ribe i vrludaju između dve vode kao nejasni zov sećanja.
Osećam snagu u rukama i štap koji ih produžava.
Na dno reke i mene, spušta se kao lagano i postojano kucanje srca.
Sada je nebo bliže i promenilo je boju.
Sada je zeleno i zvonko jer se sa grane na granu budi ptičji pev.
I kada se u tišaku zaustavi barka, moje golo telo blista na suncu, pod sjajem pod kojim se zari voda.
Tu se stapaju u jednu jedinu istinu zbrkana sećanja pamćenja i obris koji najednom izranja iz budućeg vremena.
Jedna ptica bez imena spušta se iz nigdine i sleće tiho na pramac barke.
A ja nepomičan, čekam da se sva voda oboji u plavo i da mi ptice sa grana kažu zašto su topole tako visoke, a njihovo lišće šumno.
Tada barka i reka poprimaju oblik čoveka i spuštam se dalje ka rumenilu rukavca okruženog oštrim sabljama šiblja.
Tamo ću na tri pedlja dubine zabiti svoj štap, do živog kamena.
Nastaće tada iskonska tišina kada se ruke s rukama spoje.
I onda ću znati sve.
FB_IMG_1585440664059
FB_IMG_1585440691841

Cio dan vrludaš

Vesna Krmpotić

Cio dan vrludaš i krivudaš,
a kad padne mrak,
ulijećeš u Moje širom raskriljene ruke.

Zbog čega si, reci Mi, tako sigurna,
da ću te čekati vazda raširenih ruku?
Da li zato što ti nikada nisam ništa zajamčio
osim ljubavi?
Da li zato što tebe na kraju dana napušta sve
osim ljubavi?

No zbog toga tvojega pouzdanja u Mene,
Ja ne mogu drukčije no širom se otvoriti,
kad te vidim gdje uvečer hitaš kući
s mrakom za petama.

Kada kreneš

Bane Opačić

Biraj mi opet onu našu staru pesmu,
svet da polomim,
da bogda te od mene neko luđe zavoli.
Biraj mi meki krevet što nas sanja
na sred zvezda dozrelih,
Da bogda te ova moja tuga nikad  ne zaboli.
Kada kreneš sakrij mi sve,
mesec za breg, u mrak sve drumove...
Sakrij sve, da ti trag ne nađem.
Kada kreneš ne plači,
onaj osmeh okači,
da te najlepšu
pesmom pozdravim...
Kada kreneš čuće bol,
vetar sviraće taj mol,
nek' pukne svet u času tom..
I ja nestaću za tobom...
FB_IMG_1585440780550
FB_IMG_1585440811362

Neko bi zvezde skinuo

Nikola Čuturilo
(Sva ta ravnica - Ogi Radivojević)
Ako ove noći odem ja
tragom nekih starih nemira,
negde da se smirim,
u sebe da zavirim,
od sveta da se sakrijem...

Ako noćas krene sve po zlu,
ako nadjes praznu postelju,
ti ćeš da razumeš,
samo ti to umeš,
kao toliko puta pre.
Tvoje srce znaće da nadje staze kraće
do mene znaš sve puteve.

Neko bi zvezde skinuo
i nebo bi dodirnuo
da pored sebe ima to što imam ja,
nekom bi zora svanula.

Čime te jos zaslužujem?
Ja samo s' tugom drugujem.
I dok za stare rane tražim istinu,
ti ne daš da me uzme zlo.
Neko bi zvezde skinuo...

Ko me laže, ko mi pravo govori?
Ko me čuva, ko bi da me obori?
Proklet salaš i sa njim ravnica sva,
ako sa tobom nisam ja...

Ako ove noći odem ja
tragom nekoh starih nemira
ti ćeš da razumeš,
samo ti to umeš,
kao toliko puta pre.
Tvoje srce znaće da nadje staze kraće
do mene znaš sve puteve...
FB_IMG_1585440811362

Neko bi zvezde skinuo

Nikola Čuturilo
(Sva ta ravnica - Ogi Radivojević)
Ako ove noći odem ja
tragom nekih starih nemira,
negde da se smirim,
u sebe da zavirim,
od sveta da se sakrijem...

Ako noćas krene sve po zlu,
ako nadjes praznu postelju,
ti ćeš da razumeš,
samo ti to umeš,
kao toliko puta pre.
Tvoje srce znaće da nadje staze kraće
do mene znaš sve puteve.

Neko bi zvezde skinuo
i nebo bi dodirnuo
da pored sebe ima to što imam ja,
nekom bi zora svanula.

Čime te jos zaslužujem?
Ja samo s' tugom drugujem.
I dok za stare rane tražim istinu,
ti ne daš da me uzme zlo.
Neko bi zvezde skinuo...

Ko me laže, ko mi pravo govori?
Ko me čuva, ko bi da me obori?
Proklet salaš i sa njim ravnica sva,
ako sa tobom nisam ja...

Ako ove noći odem ja
tragom nekoh starih nemira
ti ćeš da razumeš,
samo ti to umeš,
kao toliko puta pre.
Tvoje srce znaće da nadje staze kraće
do mene znaš sve puteve...

Zapisano u sredu

Mika Antić

U sredu smo se prvi put sreli,
a do tada se nismo ni znali.
U petak smo se zavoleli.
U ponedeljak posvađali.

Opet je sreda. Sad svima kažem
dok lutam po korzou sam:
ne, nije ona lepša, ni draža
od drugih devojčica koje znam.

A kad je sretnem - oči krijem.
Zviždućem. Gledam u nešto drugo.
I mislim: zbilja, svejedno mi je...
Al osvrćem se dugo... dugo..
FB_IMG_1585441032967

Zapisano u sredu

Mika Antić

U sredu smo se prvi put sreli,
a do tada se nismo ni znali.
U petak smo se zavoleli.
U ponedeljak posvađali.

Opet je sreda. Sad svima kažem
dok lutam po korzou sam:
ne, nije ona lepša, ni draža
od drugih devojčica koje znam.

A kad je sretnem - oči krijem.
Zviždućem. Gledam u nešto drugo.
I mislim: zbilja, svejedno mi je...
Al osvrćem se dugo... dugo..
FB_IMG_1585441032967
FB_IMG_1585441197102

Pesma za nas dvoje

Mika Antić

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al’ ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako.

Čežnja

Johan Volfgang fon Gete

Vi venete, slatke ruže,
ne nosi vas draga sad,
vaj, cvetajte nesrećniku
kome dušu lomi jad.

Ja se setan sećam dana
kad sam bio sasvim tvoj,
i rad prvih pupoljaka
zorom hito u vrt svoj,

I pred tvoje noge baco
puno cveća, čitav žbun,
a pred tvojim ljupkim licem
osećo se nade pun.

Vi venete, slatke ruže,
ne nosi vas draga sad,
vaj, cvetajte nesrećniku
kome dušu lomi jad.
FB_IMG_1585441229663
FB_IMG_1585441269560

Mika Antić

"I ne znaš koliko kao ti..  takvih, večeras....
ponovo ...nikog nemaju..
I ne znaš koliko kao ti, istih, za susret sa tobom, baš sad se spremaju..
I ne znaš ko su to, kao ti, divni i što su jastuke suzama vlažili..
A lepo ste se mogli sresti..
...samo da ste se malo potražili... "

Što te nema....

Aleksa Šantić

Kad na mlado poljsko cv"jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l"jeće:
"Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema"...
FB_IMG_1585441341992
FB_IMG_1585441408443

„Miševi tuđe živote žive“

Nedeljko Popadić

Miševi često zbore o lavu.
Miševi tuđe živote žive.
Al‘ su bez daha od svoga straha.
Lava ne vole. Al‘ mu se dive.

I miš nikada neće da prizna
kako se lavu iskreno divi.
Miš sanja često slavu i presto.
Al‘ gricka, šuška i tako živi.

Pričaju kako poznaju lava
i da su jači, bezbrižno leže…
Al‘ čim se lavlja pojavi glava
nastane tajac pa se razbeže.

Spori, a misle kako su brzi,
u svojoj zlobi miševi trunu…
Neko je rođen samo da mrzi.
A neko rođen da nosi krunu.

Duško Trifunović

Grešio sam mnogo
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.
FB_IMG_1585441463552
FB_IMG_1585441641768 (1)

Monahinja Stefana

Ti si tu.
Ti si uvek tu.
Samo ja bezglavo lutam,
odlazeći i dolazeći Ti.

(sjevernoamerički starosjedioci)

Predivna molitva poglavice Žuta Ševa iz plemena Lakota
"O, Veliki Duše
Čiji glas slušam u vjetru,
I čiji dah daje život cijelom svijetu,
Čuj me!
Malen sam i slab.
Trebam Tvoju snagu i mudrost.
Dopusti da kročim u Ljepoti, omogući mojim očima
Da uvijek gledaju crvenoljubičasti zalazak Sunca.
Neka moje ruke poštuju stvari koje si napravio,
Moje uši neka jasno čuju Tvoj glas.
Učini me mudrim tako da bih razumio
Stvari koje me želiš poučiti.
Dopusti da naučim lekcije koje si skrio
U svakom listu i stijeni.
Stremim da budem snažan, ne da bih bio veći od mog brata,
Nego da pobjedim svog najvećeg neprijatelja,
Sebe.
Učini da sam uvijek spreman doći k Tebi
Čistih ruku i izravna pogleda,
Pa kad život izblijedi, kao što blijedi zalazak Sunca,
Da moj duh dodje k tebi bez srama."
FB_IMG_1585441974119
FB_IMG_1585442042386

Duša

Aleksa Šantić

Ja vidim kad na te, topla i bijela,
Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada…
I šum svaki čujem tvoga odijela,
Na dušeke meke kada kloneš mlada.

Kao sjenka tvoja svake te minute
Moja duša prati i uza te dršće.
I ljubice svoje, čežnjama osute,
Prosipa na tvoju stazu i raskršće.

U baštama tvojim ono rosa nije –
To su suze sreće što ih ona lije,
Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju.

U kandilu tvome kada žižak cepti,
Znaj, to duša moja prislužena trepti,
I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju.

Svakoga koga ti oči vide,
svakoga koga ti uši čuju,
svakoga koga ti misao takne,
Ja sam ti dao.
Dao sam ti ga s molbom da mu budeš majka.
Ne ljuti se ako je ljutit,
ne nagli se ako je nagao.
I daj mu svoju ljubav tako,
da pomisli kako ju je on tebi dao.
FB_IMG_1585442080723
FB_IMG_1585442177417

Enes Kišević

Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete?

Ja kada odrastem
jako veliki,
ja ću postati dijete.

Najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.

Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete -
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.

Možeš biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.

Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja ću ostat' dijete.
Poštujem mjesto u tebi
gdje čitav svemir prebiva,
Poštujem mjesto u tebi
u kojem je Ljubav, Istina i Mir
Kada si u tom mjestu u tebi
i ja u tom mjestu u sebi
mi smo Jedno.
FB_IMG_1585442398740

Naša tajna

Desanka Maksimović

O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio, ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.

Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo volelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas
ili radi drugih
kadgod bolelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvežđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude –
ili nam je bilo svejedno.
Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smeha voleli smo više
od šuma suza.

Neću im reći ni jedan slog jedini,
šta je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo što je došlo
onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pesma događa
u meni večito:
da li opija toplo
kao šume naše s proleća;
ili tiha i tužna
ćuti u meni rečito.
O, nikome neću reči
da li se radosna ili boleća
pesma događa u meni.

Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetlošću sja
i zora i noć i dan;
tako gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gde je od istog večnog tkiva
i čovek i njegov san.

Nebeske tkanine

William Butler Yeats

Da imam nebeske tkanine vezene,
Zlatnim i srebrnim svetlom ispletene,
Tkanine plave i zagasite i tamne
Od noći i svetla i polutame,
Ja bih ih raširio pred tvoja stopala:
Ali siromašan sam, imam tek snove;
Raširio sam snove pred tvoja stopala;
Hodaj nežno jer hodaš po mojim snovima..
aziz-acharki-7nsqPSnYCoY-unsplash
Desanka_Maksimović

Čovek

Desanka Maksimović

,,Poznavala sam u detinjstvu pticu
srca sitnog kao lešnik,
a umrla je od tuge
već u treću zoru
kad su joj ljudi oteli
gnezdo i goru.
I sećam se nekog starog
tužnookog pseta
koje je imalo snage
da skapa od žalosti
kada je nestalo drage
ruke iz koje primalo
milovanja, udarce i kosti.
Samo sam ja preživela
smrt voljenog bića,
i mnogo mi se dragih prijatelja
izgubilo u dubini mraka,
preživela niz izdaja, i kleveta,
i rastanaka,
i opet mi se hoće
sunca i sveta."

Niko osim tebe

Čarls Bukovski

Niko te ne može spasiti osim
tebe.
Naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim
situacijama.
Oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama
i silom

Niko te ne može spasiti osim
tebe..
i biće dovoljno lako da ne uspiješ
tako lako
ali nemoj, nemoj, nemoj.
Samo ih posmatraj.
Slušaj ih.
Zar želiš to da budeš?
Bezličan, bezdušan, bezosjećajan
stvor?
Zar hoćeš da doživiš
smrt prije smrti?
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i tiho umreš
iznutra.
Niko te ne može spasiti osim tebe,
ti si biće vrijedno spasa.
To je rat koji nije lako dobiti
ali ako je išta vrijedno pobjede onda je
to ovo.

Razmisli o tome.
Razmisli o spasavanju sebe.
Tvog duhovnog sebe.
Tvog hrabrog sebe.
Tvog pjevajućeg magičnog sebe i
tvog prelijepog sebe.
Spasi ga.
Ne priključuj se mrtvima u duši.

Održavaj sebe
humorom i skladom
i na kraju
ako je neophodno
uloži i cijelog sebe u tu borbu,
bez obzira na izglede,
bez obzira na
cijenu.

Samo ti možeš da spasiš sebe.

Učini to! Učini!

I tada ćeš tačno znati
o čemu govorim.
FB_IMG_1585495238066
jacob-rank-pGKyqck99cg-unsplash

Nedostaje mi naša ljubav

Đorđe Balašević

Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži
kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba
jedva zapadne mesečev zlatnik...

Pod oklopom drhti košuta plaha
večno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna..

Nedostaje mi naša ljubav, mila...
Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila...
Nedostajem mi ja... Onako lud...

Ja znam da vreme ne voli heroje...
I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...

Kad potražim put u središte sebe,
staze bivaju tešnje i tešnje...
I skrijem se u zaklon tvog uha
kao minđuša od duple trešnje...
Al uspevam da jos jednom odolim
da prošapućem da te noćas ruski volim...
Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...

Nedostaje mi naša ljubav, mila...
A bez nje ovaj kurjak menja ćud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila...
Nedostajem mi ja... Onako lud...

Ja znam da vreme svemu menja boje...
I da je silan sjaj pomračilo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo...

Ponekad još u moj filcani šešir
spustiš osmeh ko čarobni cekin...
I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali
ja sam samo tvoj lični Harlekin...

Ponekad još... Suza razmaže tintu...
I ko domina padne zid u lavirintu...
Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...

Nedostaje mi naša ljubav, mila...

Bez nje uz moje vene puže stud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila...
Nedostajem mi ja... Onako lud...

Ja znam da vreme uvek uzme svoje...
I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije vredelo...

Puškin

Voleo sam vas, moja ljubav stara
Još uvek, možda, spi u srcu mome.
Al´ zašto ona nemir da vam stvara?
Ja nisam rad žalostiti vas njome.
Voleo sam vas nemo, beznadežno,
Pun strepnje i pun ljubomorne boli,
Voleo sam vas iskreno i nežno;
– Nek bog da tako drugi da vas voli.
timo-stern-EvcUtLF12XQ-unsplash
jonathan-borba-Z5mzhMcFybs-unsplash

Zdravko Čolić

Noć mi te duguje

Dolazi noć, gasi se dan
a noću sve se čuje
i svaka pjesma truje
noć mi te duguje
nocni sam covjek
noćas i dovijek zbog tebe.

A sad za sve, cigana dva
jedan da život psuje
drugi da povjeruje
noć mi te duguje
takav sam čovjek
noćas i dovijek zbog tebe.
Zbog tebe kucaću
lupaću ljudima na vrata
budiću ulicu, pjevaću svima iz inata
reći će, opet je popio
vidi ga, kako se ubio
opet je vrata poljubio.

A ja pijan, a nisam popio
ni kapi, neka se čuje
ni kapi, ko da mi vjeruje
a jesam ja rusvaj pravio
pravio, evo ga, tu je
jesam jer noć mi te duguje....